U romanu Behemot Jerneja Županiča pratimo dve sestre, Anu i Sonju, čiji se putevi razilaze, ali i neizbežno prepliću. Ana, privučena idejama anarhizma, napušta Ljubljanu i menja identitet, postajući Manon – prostitutka s misijom koja vodi dvostruki život u srcu Evrope. Sonja, zabrinuta za sestru, kreće njenim tragom i suočava se sa istim opasnim svetom. Behemot se razvija u napetu priču o političkom radikalizmu, identitetu i nepredvidivim posledicama delovanja, dok ispod površine krije dublju refleksiju o prirodi pobune i maskama koje nosimo.
1.019 rsd1.199 rsd
Protagonistkinje romana su sestre Ana i Sonja koje odrastaju u predgrađu Ljubljane. Nakon studija, Ana se pridružuje grupi anarhista, a potom prelazi u radikalniju grupu. Pod njihovim uticajem, odlazi u evropsku prestonicu, menja ime i počinje da radi kao prostitutka pod imenom Manon, s posebnom misijom. Zabrinuta za sestru, Sonja kreće u potragu za Anom, prateći njene korake i ulazeći u slične situacije. Za Županiča je anarhizam primamljiv i uverljiv skelet za napetu priču koja pruža romanesknu refleksiju o efikasnosti i smislenosti umerenog ili radikalnog anarhizma, s tezom da bilo koji čin u javnoj sferi ne mora, a često i ne može imati očekivane posledice.
„Behemot govori o prostitutki koja se samo pretvara da je prostitutka. Ispod ove maske krije se anarhistička atentatorka koja sledi doktrinu – navodno Bakunjinovu – prema kojoj je idealni anarhista poput nilskog konja – behemota. Ono što ljudi ne znaju je da je zapravo naizgled pitomi nilski konj uzročnik najvećeg broja ljudskih žrtava nastradalih od životinja u Africi. Nilski konj, jedva vidljiv, čak i uočen, naizgled potpuno bezopasan, samo čeka svoju priliku. A ova prilika se pojavljuje kada prostitutku na jednu noć unajmi lider holandske krajnje desnice.“Mirt Bezlaj„Behemot se pri kraju pretvara u krimić, što nas ne sprečava da ga čitamo i kao klasičan bildungsroman, premda se, naravno, može čitati i kao „roman odgovaranja“, u svrhu čega se služi specifičnim formama znanja ne bi li ukazao na razliku. Da bi to postigao, koristi svu mnogostrukost i ambivalentnost sveta koji opisuje.“Gabrijela Babnik