Ovo je roman o traumama, identitetima, otuđenju i životu u doba posttranzicije koji je uglavnoma svirepo borilište, nekad i „slagana pita” uz koju se pitamo kako se prilazi uspomeni na osobe koje su toliko boljele i kako premostiti provalije stvarnosti? Maja Ručević o svemu tome teškom piše lakom i znalačkom rukom, kombinirajući poetske pasaže i vrlo pomno ulazeći u psihologiju likova.
– Jagna Pogačnik
Borilište Maje Ručević je roman koji se prije svega bavi pitanjima kako biti ženom u okolnostima kada sve radi protivno tom osjećanju, odnosno kada je nužno pristajati na kompromise koje određuje gušeći društveni okvir. Njezina junakinja Nora pokazuje nam jednu temeljitu borbu da se, uprkos svemu, ostvari i suoči sa cijelim nizom identitetskih dilema, da se dođe do vlastite ličnosti neopterećene naslijeđem, konstruktima i traumama. Posrijedi je djelo u kojem se propituje cijeli niz uzročno-posljedičnih datosti, ali ne kao lamentirajući jauk nad njima, već tako da se aktivno ide u razračunavanje sa onim nametnutim okovima, kako bi ih se razrušilo i prevazišlo. Sa druge strane, ovaj je roman jezički iznimno vitalan tekst, prožet dojmljivim poetskim pasažima, te uvjerljivom gradnjom karaktera, kao i promjenom registara pripovijedanja koji nam svjedoče da je za spisateljski postupak potrebno nešto više od pukog iznošenja svima poznatih činjenica.
– Đorde Krajišnik
