Roman Deca mrtvih Elfride Jelinek, često smatran njenim najznačajnijim delom, vodi čitaoca u svet austrijskih Alpa, ali bez klasičnih književnih oslonaca poput zapleta ili motivacije likova. Oživljeni mrtvaci – Edgar Gštranc, Gudrun Bihler i Karin Frencel – tumaraju kroz naraciju ispunjenu jezičkim igrama, hororom, groteskom i kritikom austrijskog društva. U Deci mrtvih, Jelinek razlaže stvarnost na fragmente, preplićući reklame, političke aluzije, filozofske termine i elemente eksperimentalnog teatra, dok se jezik i tela postepeno raspadaju u vrtlogu uništenja.
1.349 rsd1.499 rsd
Roman Deca mrtvih je često označen kao njen magnum opus, što svojim obimom, intenzitetom i stilom i dokazuje.
Osim lokacije – austrijskih Alpa, i glavnih junaka – oživljenih mrtvaca Edgara Gštranca, Gudrun Bihler i Karin Frencel, u romanu Deca mrtvih Elfride Jelinek nema prepoznatljivih i stabilnih koordinata na koje smo navikli u susretu sa klasicima, poput zapleta, dijaloga, motivacije. Naprotiv, asocijativna naracija napunjena jezičkim igrama i referencama uporno se prekida elementima horora i ekperimentalnog teatra, kao i grotesknim slikama, aluzijama na austrijsku političku realnost ili istoriju, te reklamama, kritikom konzumerizma, kontemplacijom, hajdegerovskom terminologijom i štajerskim dijalekatom. Prelamajući ispraznost i haotičnost stvarnosti zakopane u blatu sleglom nakon Holokausta, kroz naizmenično nizanje isečaka iz svakodnevnog suživota mrtvih junaka, Jelinek iznova i iznova ispisuje uništenje: raspadanje jezika i jezičkih nizova, razornost ali i razaranje prirode, otiranje ljudskih tela u ekstatičnim nekrofilsko-erotičnim scenama.