Roman Gospođa Vilovski autora Branka Miloradovića donosi maestralno ispričanu priču koja spaja Srbiju, rat i čoveka izgubljenog u vremenu. Branko Miloradović, multitalentovan pisac, u ovom delu pokazuje svoje vrhunske veštine i majstorsku montažu, stvarajući narativ koji podseća na uzbudljiv film. Kroz bogatstvo jezika i ideja, autor uspeva da na relativno malom broju stranica prenese složene teme, od večite tranzicije srpskog društva do Drugog svetskog rata i posleratne epohe. U Gospođi Vilovski, Branko Miloradović stvara lik Bogdana Siča, junaka srpskog XXI veka, sa kojim se lako poistovećuju čitaoci, čime roman postaje dublji od obične istorijske pripovesti.
792 rsd880 rsd
Maestralno sklopljena priča o Srbiji, ratu i čoveku izgubljenom u vremenu
Branko Miloradović je multitalentovan čovek, pa u pisanju svojih knjiga na najbolji način koristi i veštine, koje samo na prvi pogled nemaju dodirnih tačaka sa lite-raturom. Ova opaska ne može promaći pažljivom čitaocu, koji ima utisak da čitajući roman Gospođa Vilovski gleda uzbudljiv film. A uzbudljivog filma nema bez vrhunske montaže, koja spaja i pretapa kadrove u pitku priču kao što je ova koju nam nudi autor.
Kao iskusan romanopisac, nagrađivan i kao autor knji ževnosti za decu – što je veoma bitan podatak, Branko poseduje dar tako redak u našoj literaturi: na relativno malom broju stranica, neobičnom za savremene romano-pisce, pokazati bogatstvo jezika i ideja. Zato sam čita-jući roman Gospođa Vilovski, iako su tematski potpuno različiti, stalno na umu imao romane Usta puna zemlje Branimira Šćepanovića i Zelena čoja Montenegra Mome Kapora. Branko je kao uman čovek shvatio da su elektron-ski mediji i sve veća brzina življenja učinili da prose-čan čitalac traži da i najsloženija priča bude prezento-vana kratko i pitko. Zato je i Umberto Eko, pre nekoliko godina, svoj roman Ime ruže skratio za sto pedeset stra-nica. A Branko ne mora da krati ni jednu reč. – Vanja BulićNa srazmerno skučenom prostoru, Branko Miloradović uspeva da narativizuje mnoštvo različitih ambijenata, počev od večite tranzicije srpskog društva i, posebno uverljivo, Drugog svetskog rata u Srbiji, godina koje su mu prethodile i posleratne epohe. Bogdan Sič, retko plastično prikazan i slojevit lik srpskog XXI veka je upravo junak s kojim je moguće poi-stovetiti se, a to priželjkuje većina domaćih čitalaca romana o istoriji. – Igor Marojević