"Grad i njegove nestalne zidine" autora Harukija Murakamija je delo koje obuhvata tri faze života neimenovanog naratora, preplitući stvarni i paralelni svet. Srž romana čini istoimena novela objavljena pre četrdeset godina, a Murakami je u Pogovoru, što retko čini, istakao olakšanje zbog prilike da doradi prvobitnu verziju. Glavni junak traži devojku koju je voleo u mladosti, prelazeći iz stvarnog u nestvarni svet, radeći u dve biblioteke – jednoj koja čuva snove i drugoj sa knjigama. Vreme u gradu unutar zidina ne teče, dok u stvarnom svetu neumitno prolazi, ali bez konačnosti smrti. Murakami, majstor magičnog realizma, kroz metafore i motive senki, bunara, rupa i snova, istražuje odnos tela i duše, srca i razuma. "Grad i njegove nestalne zidine" balansira između snova i budnosti, podsvesnog i svesnog, dok se zidine, simbol fizičkih, psiholoških i emotivnih barijera, same kreću, razbijajući granice između dva sveta.
1.496 rsd1.760 rsd
Srž romana Grad i njegove nestalne zidine čini istoimena novela objavljena pre četrdeset godina. U Pogovoru, koji vrlo retko piše u svojim knjigama, Murakami navodi da je bio svestan da prvobitna verzija nije postigla pun potencijal narativa i zaključuje: „Na kraju sam osetio ogromno olakšanje što sam uspeo da ponovo ovako, u novoj formi, doradim [novelu] ’Grad, i njegove nestalne zidine’. Jer ovo delo je sve vreme predstavljalo nešto što mi nije davalo mira, kao mala riblja kost zaglavljena u grlu.“
Tri dela knjige koja prate različite faze života neimenovanog naratora (od adolescencije do četrdesetih), odvijaju se na dva nivoa – stvarnom svetu i paralelnom svetu u gradu unutar zidina i obiluju Murakamijevim prepoznatljivim metaforama i motivima: senke, bunari, rupe, snovi… Tražeći devojku koju je u mladosti voleo, glavni junak zapravo pokušava da otkrije istinskog sebe i pritom prelazi iz stvarnog u nestvarni svet, radeći u oba sveta u biblioteci, jednoj u kojoj se čuvaju snovi i drugoj s knjigama. Vreme u gradu unutar zidina ne teče i na satovima nema kazaljki. U stvarnom svetu ono neumitno teče, ali je uprkos tome onoj krajnjoj posledici protoka vremena – smrti – oduzeta konačnost.
Brojne su reference koje upućuju na druga Murakamijeva dela, ali i na druge autore, pre svega Markesa. Japanski mag magičnog realizma, Murakami, svoje junake odvaja i spaja sa njihovim senkama i time upućuje na promišljanje odnosa tela i duše, srca i razuma. On vešto, u svom prepoznatljivom stilu, pripovedački balansira na svim stranicama ovog romana između snova i budnosti, podsvesnog i svesnog. Granice nisu tamo gde bi trebalo da budu, jer se zidine, kao simbol fizičke, ali i psihološke i emotivne barijere, koje razdvaju dva sveta, same kreću.
Jasna Novakov Sibinović