Zbirka Gradila sam barikadu Ane Svirščinjske donosi svedočanstva o najstrašnijim iskustvima XX veka – logorima, ratnim užasima i nepojmljivim patnjama nevinih – kroz jezik koji odbacuje patetiku i dramatizaciju. Poput proze Varlama Šalamova, i Gradila sam barikadu koristi smiren, ogoljen stil, čineći užas još prisutnijim upravo zahvaljujući svojoj tišini. Kako ističe Tomislav Marković u pogovoru, ova zbirka, koju predvodi glas poljske pesnikinje Svirščinjske, svedoči o tome da jedino ogoljeni izraz može da izdrži teret nezamislivog.
757 rsd891 rsd
Tražeći pravi izraz za gotovo neizrecivo iskustvo, Svirščinjska je pronašla slično rešenje koje su otkrili i prozni autori u delima srodne tematike, poput Varlama Šalamova, na primer. Njegove priče o životu u staljinističkim logorima na Kolimi takođe su pisane svedenim jezikom, reducirano, bez suvišnih ukrasa, smirenim tonom, kao da piše o nekoj posve bezazlenoj temi. Iste vrline krase i zbirku Svirščinjske, očigledno je da najstrašnija iskustva – logor, ratne strahote, stradanja nevinih, nepojamni zločini i patnje – zahtevaju sličan pristup i stilski registar. Poljska pesnikinja se ovom zbirkom pridružuje bogatoj literaturi fakata i svedočanstava, koju nam je kao mračno zaveštanje ostavio surovi XX vek.Iz pogovora Tomislava Markovića