891 rsd990 rsd
Rakel je vrhunski talenat za matematiku, ali je u najmanju ruku isto toliko talentovana i za nesporazume. Nikada nije ovladala veštinom sticanja prijatelja. Navršivši devetnaest godina, iz unutrašnjosti se seli u glavni grad, upisuje fakultet i tamo upoznaje Jakoba.
On joj je profesor, a upravo radi na romanu posvećenom Sonji Kovaljevskoj, prvoj ženi koja je stekla zvanje profesora matematike. Prepreke, i to ozbiljne, pojavljuju se od samog početka: Jakob je oženjen. Ipak, između mlade studentkinje i senzibilnog profesora rađa se ljubav...
Godine prolaze, Rakelina akademska karijera u punom je procvatu, ali zato počinje da joj popušta zdravlje. U životnoj školi ona saznaje koliko je tanka, pa i gotovo nevidljiva linija između velike ljubavi i velike usamljenosti.
Roman Nasloni svoju usamljenost, polako, na moju prvenac je norveške književnice Klare Veberg (1974), koji čitamo u prevodu Radoša Kosovića. „Divno je što u ovom svetu čovek nikad nije toliko sâm koliko zamišlja da jeste“, primećuje autorka, i sama matematičar, romantična severnjakinja koja konstatuje da „ako te ne voli onaj koga voliš celim svojim bićem, onda te ne može voleti niko“.
S norveškog preveo Radoš Kosović.