Da je sudbina Slobodanu Miloševiću podarila bolje zdravlje i duži život –ovim rečima je, 14. marta 2006. godine u 9 sati ujutro, trebalo da započne svedočenjeMomira Bulatovića u procesu koji je Haški tribunal vodio protiv SlobodanaMiloševića. Svedočenje Bulatovića Milošević je smatrao krunskim u svojoj odbrani.Ali, umesto u sudnici broj jedan u Hagu, ove reči Bulatović je zabeležio u ovoj knjizi.Njen stvarni autor je, prema rečima Bulatovića, Slobodan Milošević. MomirBulatović, svjedok odbrane, „samo ju je napisao“.
„Uradio sam to držećise istine, ali i po instrukcijama i obavezujućimnalozima Slobodana Miloševića, koji se ovdje nalazio u ulozi advokata samome sebi.U knjizi je konačna verzija koju je odobrio Slobodan Milošević. Sva pitanja iodgovore prešli smo i usaglasili tokom tri dana moje neposredne pripreme zasvjedočenje. Knjiga je napisana prema mojim ličnim bilješkama. Pod njimapodrazumijevam ogroman obim materijala nastalog tokom ta tri dana dogovaranja saSlobodanom Miloševićem.Plan odbrane bio je kratak i jasan. Optužnica je izgledala ovako: na sto zaautopsiju postavljena je jedna država – SFR Jugoslavija. Tužilaštvo je sjeckalo leš ponajosjetljivijim tačkama i zaključilo da je uzrok smrti projekat „Velika Srbija“.Naime, grupa „zločinaca“, na čelu sa Slobodanom Miloševićem, izvršila je agresijuna sve okolne države, što je dovelo do rata, masovnih žrtava i velikih razaranja. Uželji da stvori etnički čiste i uvećane teritorije, „zločinačko udruženje“ je planski imasovno ubijalo, proganjalo pripadnike nesrpskih nacionalnosti, a pripisan mu je igenocid.Međutim, kako Slobodana Miloševića optužiti za izazivanje rata kada jesvakim svojim postupkom i zalaganjem on bio za mir? Kako suditi za ratne zločineonome ko je prihvatio sve mirovne planove i inicijative i čije je učešće na mirovnimkonferencijama, s najviših mjesta svjetske politike, javno predstavljano kao presudnoi mirotvoračko?Odluka odbrane je bila da prikaže pravu sliku, da kaže punu istinu i timerazobliči planove druge strane.
