Radmila Ziguris u novoj knjizi "Pasji život u bundi od samurovine i drugi psihoanalitički slučajevi" prikazuje raskorak između raznih psihoanalitičkih struja.
1.168 rsd1.298 rsd
Može li se još govoriti o „pravoj“ psihoanalizi? Postoji toliki raskorak između raznih psihoanalitičkih struja da je teško videti njeno jedinstvo. Nalazimo se usred mutacije na samom polju psihoanalize. Profiliše se izvesna promena paradigme, stara više nije prepoznatljiva, nova još nije čitljiva. Neki su u frojdovskoj dogmi, ili u lakanovskoj dogmi, a drugi su sami svoji majstori. Za one koji veruju – sve vrši posao. A sve to nije ništa posebno. Verovatno će se nametnuti neka korenita promena, a ona će doći spolja. Ja danas vidim nužnost jedne mnogo radikalnije pobune, pobune koja u središtu više ne bi imala samo psihoanalizu ili neku psihoanalitičku ustanovu, nego sveukupno društvo. Dovoljno je videti u kakvom su stanju škole, bolnice, kako se postupa s decom, i s ludacima. O siromašnima da i ne govorimo. Deca, ludaci, siromašni i stranci, to je već mnogo. A, kao slučajno, svi su oni bespomoćni, bez odbrane i bez instrumenata. Da li bi ih psihoanaliza mogla snabdeti korisnim instrumentima? Instrumentima da se pobune… i žive? Da li bi diskurs analize, ili angažovanje analitičara kao takvih u toj pobuni doneo nešto specifično i prikladno?Radmila Ziguris, Prelaženje granica (razgovor s Pjerom Babenom)Radmila Ziguris je francuska psihoanalitičarka srpskog porekla. Nakon kolebanja u mladosti, odlučila je da se bavi psihonalizom. U početku bliska lakanovskoj psihoanalitičkoj orijentaciji (Lakan joj je bio i supervizor), kasnije joj se učinilo da je ona suviše dogmatična; u želji da psihoanaliza ostane otvoren sistem dostupan svima, osnovala je s nekoliko prijatelja asocijaciju Federacija psihoanalitičkih radionica i pokrenula časopis L‘Ordinaire du psychanalyste.Članovi asocijacije su u njemu nekoliko godina objavljivali svoje radove, ne doterujući ih i ne potpisujući ih. Mnogo kasnije Radmila Ziguris je odabrala nekoliko slučajeva na kojima je radila u to vreme i objavila ih 2012. u knjizi L’Ordinaire, symptome, prvoj samostalnoj knjizi objavljenoj na francuskom. Neki njeni radovi, rasuti po časopisima, zbornicima sa stručnih seminara i internetu, sabrani su u nekoliko knjiga objavljenih na španskom, portugalskom i grčkom, a na srpskom je dosad objavljena knjiga njenih eseja Paradoksalna ljubav, nagoni života (Službeni glasnik, 2011).
