"Posle izgubljenih iluzija" j Slobodana Reljića duboko istražuje transformaciju društva, vodeći nas od demokratije do medijske hipnokratije. Kroz analizu 99 intrigantnih priča, autor otkriva skrivene mehanizme manipulacije medijima, razotkrivajući korupciju i drsko lažiranje u javnom životu. Kroz stranice knjige, Reljić nas vodi od obećanja demokratskog društva prema atomizaciji i manipulaciji individuama. Knjiga baca svetlo na vlast koja operiše izdaleka putem hladnih medija, stvarajući dobrovoljno ropstvo bez jasnog izvora. U doba obilja informacija, čovek se suočava sa beskrajnim izvorima, ali i gubi sebe u mnoštvu besličnih vesti. Ova knjiga nas podstiče da se zapitamo gde vodi naše slepo praćenje, dok se hvatamo za Nekog kao krdo svinja koje prati pastira, a pastir sve manje baca zrnevlje kukuruza. "Posle izgubljenih iluzija" nas nudi duboku analizu trenutnog društvenog stanja i postavlja ključna pitanja o našem odnosu prema medijima i istini.
990 rsd1.100 rsd
Posle izgubljenih iluzija je knjiga koja objašnjava kako se od demokratije stiglo do medijske hipnokratije. Istraživanje je ostvareno kroz analizu 99 slika, ili priča. One pokazuju rad skrivenih mehanizama upravljanja medijima, od korupcije do flagrantnog laganja u javnim poslovima.
Iz predgovora knjizi Posle izgubljenih iluzija
Od demokratije koja je tako uzvišavana u Novom veku, što je u načelu stvaranje uslova za vladavinu naroda, stigli smo do – atomizacije, manipulisanja individuama. Jeste, tu su vojska, policija, privatne horde, tzv. nezavisno sudstvo, ali – vlada se navođenjem iz sigurne udaljenosti. Preko „hladnih medija“, kako je Maršal Makulan zvao ekransko prenošenje poruka.Dok se uzvikuje „Sloboda!“, uz talambase se razvija sistem dobrovoljnog ropstva. To dolazi odnekud – ne možete da utvrdite odakle, i kako je govorio Erih From – ne znate kako da se branite. U finalu, najgore stvari vam ne čine drugi, otimali bi se. Odgurnuli bi ih, udarili. Pošto ste prepušteni sami sebi, i svom nespokoju, ne znate gde da pucate.I to je u dobu koje se hvali kako nikad nije bilo ovoliko pismenih i – nikad nije bilo lakše doći do informacije. One su oko vas kao povetarac. Bezlične, bestežinske, bez mirisa i ukusa. Čovek pluta u vestima kao u živom blatu. Šta god da sazna sve više tone u izgubljenost.I tako, idemo za Nekim kao kad krdo svinja sledi pastira koji im iz šake baca zrnevlje kukuruza. I baca sve manje. Na kraju, samo maše šakom kao da baca… A gomila prati.