1.090 rsd1.199 rsd
Da biste razumjeli neke bitne tendencije sadašnjice, pa i neka duboka načela, ne morate se posvetiti filozofskim tekstovima – dovoljno je često voziti se taksijem. Upravo je to učinila sveučilišna profesorica antropologije, koja se nakon loma stopala i medicinskih komplikacija koje su uslijedile svaki dan vozila na terapiju. Pritom je čavrljala s vozačima i vozačicama Ubera, prekarnim radnicima čiji rad organizira algoritam tj. Uberova aplikacija. Prateći njezine razgovore, fragmente koje je kasnije zabilježila, pred nama se otvara široka lepeza života: život pod kreditima, ljubav prema domovini, iseljenje u Irsku, umirovljenici kao teret, bijeg na selo, nedostatak nade, konspiracije, vrijeđanje debelih žena, mržnja prema Romima, homoseksualcima i samohranim majkama njegovateljicama.
Iako su neki vozači uvjereni da su dosegli neoliberalni ideal slobode (”ja sam svoj šef, ja gospodarim svojim vremenom“;) nešto ih tišti, izaziva gađenje prema stanovitim pojavama u društvu, kao i neosviještenu želju za bijegom. U kolopletu narativnih fragmenta, taksi postaje mikrokozmos šireg društvenog prostora i pitanje više nije tko su taksisti i tko je klijentica, već u kakvom suvremenom trenutku živimo, u što vjerujemo i koji nas problemi muče, što je normalno, a što ne.
Unatoč svim raznolikostima, kroz skupljene fragmente provlači se motiv prekarnosti, osjećaj nesigurnosti života. Oslanjajući se uglavnom na rad američke teoretičarke Lauren Berlant, ali i nastavljajući na njezinome tragu, kombinirajući etnografiju društvene atmosfere i ritmova svakodnevnice s psihoanalizom i teorijama afekta, autorica nas izmješta iz ustaljenih obrazaca, inspirira da gledamo našu svakodnevicu iz drukčije perspektive. I na kraju, dovodi nas do zaključka da se nesigurnost života ne tiče samo vozača i vozačica Ubera, nego sviju nas, kako lokalno tako i globalno.
