Puriša Maje Medić donosi fascinantnu priču o jednom od najosobenijih sineasta jugoslovenske i srpske kinematografije – Puriši Đorđeviću. Kroz analizu njegovog stvaralaštva, knjiga osvetljava zlatno doba filma, čineći poseban osvrt na njegovu čuvenu „ratnu trilogiju“ i umetnički odnos prema rodnom Čačku, koji je u njegovim filmovima postao mitsko mesto. Maja Medić u knjizi Puriša ističe njegovu sposobnost da život sagleda kao igru i misteriju, kako kroz igrane filmove poput Devojke, Sna i Jutra, tako i kroz više od stotine dokumentarnih i eksperimentalnih ostvarenja, potvrđujući Đorđevićev trajni uticaj na regionalnu kinematografiju.
2.700 rsd3.000 rsd
Sineasta osobenog stvaralačkog duha, Puriša Đorđević trajno je obeležio svojim filmovima zlatno doba jugoslovenske i srpske kinematografije. Čačak, svoj rodni grad, ovekovečio je u filmovima i umetničkoj prozi, načiniviši od njega gotovo mitsko mesto i glavni topos svoje poetike. Puriša Đorđeviće je autor čuvene „ratne trilogije“, koju čine igrani filmovi Devojka (1965), San (1966) i Jutro (1967), a u njegovoj bogatoj filmografiji izdvajaju se i Podne (1968), Biciklisti (1970), Pavle Pavlović (1975), Tango je tužna misao koja se pleše (1997). Kao dokumentarista ostavio je iza sebe više od stotine kratkih dokumentarnih i eksperimentalnih filmova. Značaj ovog apartnog reditelja efektno je sažeo urednik časopisa Gradac, Branko Kukić: „Za Purišu Đorđevića život nije bio problem koji treba rešiti, nego misterija i igra koje treba doživeti. U tom doživljavanju života snimio je nekoliko filmova koji su promenili našu kinematografiju, sa svojim omiljenim glumcima Milenom Dravić, Ljubišom Samardžićem i Dragom Čumom.“