U knjizi Filipa Čolovića, RAZBRAJALICA ZA ANDREASA SAMA, ne pominje se ime, ali Čolović koristi vrlo precizne faktografske podatke, pa znamo da se radi o Danilu Kišu. Piscu, koji u parizu umire od raka pluća, u posetu dolazi čovek po imenu Andreas Sam. Roman ima dva toka: dijalog sa tajanstvenim posetiocem i sećanje pisca na detinjstvo tokom drugog svetskog rata. RAZBRAJALICA ZA ANDREASA SAMA je, po rečima Vladislava Bajca, omaž Danilu Kišu.
742 rsd825 rsd
Dva vremenska toka ovog romana sa više ukrštenih ličnosti no što su to Andreas Sam i njegov književni tvorac, čine zapravo lavirint sastavljen iz faktografije i fikcije: nesumnjivi i sumnjivi dokumenti isprepletani su sa izmišljenim verzijama (ne)poznatog. Dvostruka prošlost (istog junaka i ove i Piščevih knjiga) sastoji se od sećanja, fotografija, kadrova filma i života.
Ovo je igra citatnosti: domišljenih i skrivenih citata, asocijativnosti, produbljene i produžene ideje Piščevog ciklusa o detinjstvu i porodici (Rani jadi, Bašta, pepeo i Peščanik) u kojoj je Andreas Sam Piščev lik – dečak, Pisac – sam, ali i njegov drug – vršnjak. On lebdi između svih ovih sopstvenih verzija i, u zbiru, dovodi čitaoca do Grobnice za Borisa Davidoviča kao uzroka za Piščevu građu Časa anatomije, tog udžbenika za moral i intelektualnu čistotu.
Smrt u Piščevom delu ima nastavak i u Čolovićevom: ovde je u obličju devojke koja ga, kao Bergmanova simbol-slika Smrti, vodi do novosadskog stratišta i zapravo do Enciklopedije mrtvih.
Autor ovog romana koristi fizičke i duhovne seobe kao čin potrage za identitetom i njegovim istovremenim brisanjem: bilo nasilno, od Drugog, ili voljno ka gubljenju nacionalnog.