Zbirka pripovedaka Seljaci objavljena je 1939. godine i govori o mukotrpnom životu crnogorskog seljaka i njegovoj teškoj sudbini. Svih osam priča odlikuju socijalni motivi i povezuju ih dve glavne teme: glad, odnosno siromaštvo, i ljubav. Krasi ih lokalni govor, prikaz specifičnog duha vremena i prostora, kao i osoben mentalitet naroda, koji, uprkos nedaćama, ipak nalazi snagu da očuva imanje i ognjište. Ovo delo izazvalo je veliku pažnju kako čitalaca, tako pisaca i kritičara, a Ivo Andrić je istakao da je Lopičićev stil pripovedanja „ličan i književan, zanimljiv, istinit i umetnički veran”.