Noa je pobegla iz velegrada, iz anksioznosti i nesanica, iz sveta u kojem se osećala zarobljeno. Na jugu Francuske, među brdima i suvim poljima, volontira na farmi gde žive Ela, Gregor i njihova ćerka Žad. Život u prirodi deluje kao obećanje jednostavnosti, ali i ovde, pod vrelim suncem i sve suvljom zemljom, Noa pronalazi nemire od kojih je pokušala da pobegne. Usred letnje žege i pucketanja zemlje koja se raspada, ona se suočava sa sopstvenim pukotinama – strahovima koji je prate, nesigurnostima koje su deo nje.
U romanu Stazom pored trave, unutrašnji svet junakinje sudara se sa spoljnim pejzažima, koji postaju sve nesigurniji ne samo zbog klimatskih promena već i zbog njenih unutrašnjih sukoba. Mirjam Vitig oslikava ovu priču s izuzetnom empatijom i atmosferičnošću, stvarajući prozne slike toliko upečatljive da gotovo možete čuti zvuk zvona ovaca, osetiti suvoću vazduha i vrelinu kamenih staza pod nogama. Ovo je roman o nesigurnostima savremenog sveta, o mladim ljudima uhvaćenim između ekološke krize, sopstvenih nedoumica i potrage za smislom.
Retko je tema mentalnog zdravlja mladih – onih koji odrastaju između terorističkih napada i rastuće svesti o klimatskoj krizi – obrađena s tolikom osetljivošću i na tako visokom književnom nivou kao u ovom značajnom debitantskom romanu Mirjam Vitig.
S nemačkog prevela Nikolina Zobenica.