Nakon što se pripovjedač, ogorčeni novinar u doba kada su novine i novinarstvo na izdisaju, spletom okolnosti zatekne pri izručenju nekog ISIL-ovca matičnoj zemlji Bosni i Hercegovini, otkriva da se upravo iz srca terora vratio njegov poznanik iz djetinjstva Mirza Kasumović. Premda ga se sjeća tek iz onih godina u kojima su se njihovi životi odvijali jedan pored drugog, a i to jedva, zainteresira se za slučaj, jer kako je uopće moguće da netko rođen u Jugoslaviji, u doba kasnog socijalizma, završi kao islamski fundamentalist, i to nakon što je svoj put kroz balkanske ratove započeo u odori HOS-a? Što se to moralo dogoditi s njim, s društvom, je li ta transformacija uvijek moguća ili se radi o čudesnom nizu događaja koji neke ljude pretvara u statiste sa zadatkom u povijesnim trenucima?
Terorist iz književnosti crpi, između ostalog, snagu pripovijedanja, onako kako to Pirke već čini - precizno, duhovito, gotovo aforistično i lucidno - a dijalozima koji se čuju razvija karaktere i njihove drame. Publicistički studiozno fokusira se pak na istragu, kontekstualizira, esejizira, argumentira i citira. Je li to sve dovoljno da se dokuči Mirza Kasumović u kojem se demonsko sudara i izmjenjuje s tragičnim, koji je pritvorena otvorena prijetnja društvu, čovjeku, čitatelju i - ne, nije glup niti je bez osjećaja, to nikako.
Peti roman Emira Imamovića Pirkea Terorist fikcijska je publicistika nastala na zasadama novog žurnalizma, hibridni žanr koji obuhvaća više i prodire dublje, jer uzima najpogodnije od književnosti i novinarstva za rudarski posao prodiranja u svijet i svijest ISIL-ovca i ubojice. Ali ljudska psiha je žitko blato, glib u koji temelji razuma lako potonu, a i tko zna što ju je sve formiralo.
