U romanu Terrain vague, Noel Putnik nas vodi u svet Stevana Mirkovića, tridesetdevetogodišnjaka poznatijeg kao Steva Pabirak, koji uporno odlaže susret sa odraslošću. Iako nosi podnaslov roman o odrastanju, Terrain vague zapravo razotkriva koliko je taj proces dug, neuredan i često nesiguran – baš kao novobeogradski blok koji simbolično nosi to ime. Noel Putnik gradi slojevit narativ u kojem se prijateljstvo, identitet i senke prošlosti sudaraju s mistikom svakodnevice. Pitanje "ko smo mi kad više nismo mladi?" postavlja se kroz likove Pabirka i njegovog imenjaka Jakog, koje će susret sa Slavišom Bajalicom nepovratno promeniti. Granica između realnog i unutrašnjeg sveta neprestano se briše – kao i granica između humora i melaholije, cinizma i nežnosti.
891 rsd990 rsd
Pre svega, ne dozvolite da vas zavara podnaslov roman o odrastanju, jer nam autor već na početku otkriva da je glavni junak tridesetdevetogodišnji Stevan Mirković, poznatiji kao Steva Pabirak. Taj paradoks nam samo nameće pitanje: koliko dugo može da traje proces ljudskog sazrevanja? Dok se upoznajemo sa Stevinom ličnošću, ulazimo u njegovu sigurnu zonu – terrain vague (novobeogradski Blok) – koja je u realnosti mnogo toga, samo ne sigurna. Sve što se nalazi izvan granica terrain vaguea u njegovom rečniku definisano je kao Drugo.
Važna osoba u Stevinom životu jeste njegov najbolji prijatelj Stevan Mirković, s kojim deli ime, prezime, prošlost, ali ne i senzibilitet i pogled na svet. Dok jednog nazivaju Debeli ili Pabirak, nadimak drugog je Jaki. Dvojica prijatelja doživeće veliku transformaciju posle susreta sa Slavišom Bajalicom – tamnom senkom koja se nadvija nad njihovim ionako sumornim životima, uvaženim profesorom i okrutnim debeovcem (za naše podneblje i ne baš tako neobična kombinacija). Preobražaj Steve Jakog u Stevu Krotkog, kao i Steve Pabirka od mladog tridesetdevetogodišnjaka do sredovečnog četrdesetogodišnjaka simbolizuje upravo taj zakasneli proces „odrastanja” ljudi koji nisu znali kako da izađu iz mladalaštva i zakorače u zrelo doba. U obilju ezoteričnih motiva, koje autor vešto uklapa u svakodnevicu, mistično se prepliće sa banalnim, obično s nadrealnim, brišući tako granicu između unutrašnjih i spoljašnjih svetova, na način na koji samo dobra književnost to može.