Velika voda Živka Činga je potresna priča o detinjstvu, gladi i traumi, smeštena u dom za ratnu siročad nakon Drugog svetskog rata. Glavni junak, dečak Lem, zajedno sa ostalom decom, prolazi kroz pakao svakodnevnog preživljavanja, dok se svet oko njih trudi da izgradi novu, utopijsku stvarnost. Međutim, umesto raja, ova zajednica postaje mesto bola i patnje. Čingo u Velikoj vodi hrabro prikazuje kako deca, iako često idealizovana u društvu, u stvari poseduju dublje razumevanje sveta nego što odrasli mogu da zamisle.
809 rsd899 rsd
Igralo se dugo, ludo, užasno. Sigurno možete da zamislite jednu takvu užasnu, crnu igru gladne, neispavane, neizmerno napaćene, nesretne dece.
Priča o boravku dečaka Lema u domu za ratnu siročad Svetlost od 1946. do 1949. godine jedna je od onih večnih priča o čovekovoj nemogućnosti da na ovom svetu ostvari utopiju. Utopija je reč koja se nužno nameće pred pokušajem da se grupa dece, u zatvorenoj zajednici pored vode, vaspita, preobrazi u nove ljude i to posle rata nakon kojeg treba iznova osmisliti svet i njegove vrednosti. Priča o utopiji, o raju koji se pretvara u pakao stara je koliko i čovekova potreba da nešto uredi, i zatim, kada se taj pokušaj nužno raspadne, da o toj propasti nešto ispriča. Velika voda je bliska mitu, to je zapravo jedna bajka o Isaku, heroju-varalici koji je svom prijatelju Lemu i drugoj deci govorio o nekakvoj slobodi, svetlosti koja postoji van granica Zida (Platonove pećine).Pripovedanje iz pozicije starog deteta, zlostavljanog od novog društva u komunističkom domu za siročiće, bilo je veoma hrabro i 1971. godine kada je roman izašao. Knjiga ostaje hrabra i do danas. Dete se i u lektiri i u obrazovnom programu prečesto shvata idealizovano, kao objekat kojem se prenosi određeno sveto znanje. Čingo će nam pokazati da deca razumeju i osećaju svet bolje od odraslih, da posmatraju svoje vaspitače i njihovu licemernost dublje nego što bismo mi želeli.Miloš Živković