O zbirci „Savršen metak u stomak“:
Ove pjesme su borba da se očuva elementarna ljudskost u svijetu zvijeri. Zato ih treba prigrliti kao iskreno svjedočanstvo malih ljudskih tragedija. I treba im vjerovati, jer su lijepe od tuge i snažne od prave, poštene ljubavi. Mehmed did it again!
Marko Tomaš
U noći koja slijedi Meša neće primiti savršeni metak na mostu. Ima da ostane naslonjen na ogradu, zagledan u točak od bicikla dole u reci. On je svačiji i točak se kreće. Noć će doći a pesme nas neće napustiti. Nikad.
Milena Marković
O zbirci „Sitni sati u Managvi“:
Meša Begić s međugradske, štoviše interkontinentalne linije, koji se ovaj put javlja iz nikaragvanske Manague elektroničkim razglednicama bolno nazubljenih maraka, od tropskog znoja vlažnih poštanskih žigova, isti je onaj „pjesnik iz sobe“; na kojeg smo navikli u njegovim dosadašnjim knjigama.
Marko Pogačar
Mešina poezija u mojoj glavi odjekuje poput zvuka usamljene, promukle, melankolične trube, čiju melodiju iz daljine donosi vreli hercegovački vjetar. Odjednom, čini mi se, kao da taj vjetar umine i ustupi mjesto tropskim besanim latinoameričkim noćima, ispunjenim nostalgijom i iskrenom brigom za budućnost čitavog čovječanstva.
Bekim Sejranović
O zbirci „Opasan čovjek“:
Već dokazano moćnom, iskusnom pjesničkom Begićevu glasu možemo zahvaliti što je ova knjiga uistinu opasna, lijepo opasna, i, kao i njezin lirski subjekt, koji se ‘vraća iz daljine da presudi tvom uljuljanom životu’, ima poslanje da naše srce (i putničke cipele), svojim britkim, jasnim pjesničkim rečenicama, oguli od svake ustajale kože.
Dorta Jagić
